Usne vrele višnje

Prijehavši u Zagreb

zadovoljstva svega rad
na djevojku iz Hrvaca
naletio sam tad

Strijele moćne ljubavi
pomračile mi um
dah usne vrele višnje
nagonile na blud

Razmazio sam dragu, dao sam joj sve
kad eno nje na drugome
e tu bijes me obuze

Obezvrijedila mi logiku
oskvrnula mi trud
bez milosti me kurva
nasukala na sprud

Riječ, dvije u hladu borova
na kvarni vlaski tip
razgovara sa bludnicom
i nije neki čin

No ono što sam načuo
sledilo me svog
tek izdala me mala
draga srcu mom

Izgubio sam glavu
potegao nož
trg’o ga za kragnu
isjek’o ga skroz

Vodjen slijepim bezumljem
sludio me bol
tek nije kuja ‘zalud
draga srcu mom

Riješio da se branim
da objasnim svoj grijeh
darovali mi robiju
a nadu ni za tren

Pa iako me proklela
razorila mi dom
jos volim malu beštiju
dragu srcu mom

Branimir Štulić svira Arsena Dedića (Moderato cantabile, Kuća pored

Posted in Poezija.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *